SKITSKA KOPLJA - DUGAČKA KOPLJA ZA PROBADANJE I SKITSKI DŽILITI
Skiti su, kao uostalom i svi narodi starog sveta, koristili brojna koplja, različitih tipova, namene i dužine. Mnoštvo glava za koplje otkriveno je u gotovo svakoj skitskoj grobnici ili nalazištu. Iako je ranije postojalo verovanje među istoričarima da su Skiti, kao konjanički narod koji se nije preterano oalanjao na pešadiju, koristili samo kraća koplja za bacanje, to nije bilo tačno.
Takva pogrešna ideja bila je posledica toga što u skitske grobnice nisu mogla da stanu dugačka koplja za probadanje pa ih skitski ratnici ili nisu stavljali u grobove svojih poginulih sadruga ili su postojeća koplja skraćivali. Danas se zna da su Skiti koristili i koplja duža od tri metra i to u konjaničkom ratovanju, vrlo nalik istorijski znatno kasnijim evropskim vitezovima.
Kraća koplja, dužine između 1,5 i 2 metra korišćena su kako za probadanje tako i za bacanje, takođe i u ratu ali i u lovu, pljačkama, proganjanju neprijatelja... Ako se baci uvežbanom rukom takvo koplje moglo je da ubije ili smrtno rani protivnika na daljinu i do 30 metara.
Glave za skitska koplja vremenom su zadobijale različite oblike ali se najviše zadržao oblik izduženog lista, kao kod Ahajaca ili Kelta na primer. Takve glave imale su centralni greben radi dodatne jačine i cevasti deo u koji se ubacivala držalja (tzv. navlačne glave za koplja).
Dužine glava za koplja varirale su od 30 do čak 70 cm, gde su duži primerci bili namenjeni za lakše probijanje oklopa.
Glave za džilite tj. koplja koja su bila namenjena isključivo za bacanje imale su sasvim drugačiji oblik. Takve glave imale su dugačku gvozdenu šipku sa malim vrškom u obliku piramide, sa oštrim zupcima. Takav oblik namerno je pravljen kako bi se glave koplja što teže vadile iz štitova, oklopa ili tela protivnika.
