top of page

MRAČNO DOBA GRČKE

ODBRAMBENO ORUŽJE
MITOLOGIJA
GALERIJE
STRANICE O MRAČNOM DOBU GRČKE
Check back soon
Once posts are published, you’ll see them here.
REZIME MRAČNOG DOBA GRČKE

 

 

- Trajala je tokom gvozdenog doba razvoja.

 

- Prethodna povezana civilizacija: Mikena

- Naredna povezana civilizacija: Klasična Grčka

 

- Opisani narodi i kulture: Dorani, Tesproti, Eoljani, Jonjani, Kolhida, Amazonke, Lapiti, Kentauri

 

- Najznačajnija oružja: Dori -koplje, Naue II mač, Tirintske bojne kape, Dipilonski i Hercsprung štitovi, Zvonasti oklop, Linotoraks, Jonski brodovi.

 

- Heroji, vojskovođe, ratnici: Herakle, Jason, Kekrop, Tezej

- Ratovi i bitke: Rat Eoljana i Kolhide, Rat Atine i Krita, Rat Atine i Amazonki.

MRAČNO DOBA GRČKE (HOMERSKO DOBA) I SEOBE GVOZDENIH NARODA, DORANI

 

Za razdoblje između Mikenskog i Klasičnog doba stare Grčke ustalio se naziv “mračni vekovi” ili “mračno doba”. Ovaj pojam je potekao iz arheologije jer se karakteriše izrazitom šturošću, gotovo potpunim izostankom materijalnih ostataka.

Mračno doba Grčke obuhvata period od četiri i po veka, od 1200. do 750. godine p.n.e. i predstavlja period naseljavanja Dorana i drugih mlađih grčkih plemena na Peloponez i grčka ostrva, i tako stoji kao most između dva potpuno različita doba koja su mnogo potpunije i bolje definisana i opisana—Mikenske civlizacije Bronzanog doba i Klasične grčke iz srednjeg Gvozdenog doba sa usponom grčkog polisa.

Mračno doba se prema arheološkim nalazima deli na: 1.Postmikensko doba (1200-1050) 2. Protogeometrijsko (1050-900) i 3. Geometrijsko doba (900-750), gde sz ova dva poslednja naziva data po stilova preovlađujuće grnčarije.

 

Za period velikih seoba grčkih plemena vezana je i pojava poznatih spomenika epskog stvaralaštva starih Grka—Ilijade i Odiseje. Sami Grci pripisivali su ova dela pesničkom stvaralaštvu slepog starca Homera. 

 

Grčka se tako u gvozdeno doba pojavljuje razdrobljena i podeljena na klanove i rodove. Svaka zajednica živi svojim životom, svaka ima svoje upravne organe: vladara, veće starešina, narodu skupštinu. Pojedini rodovi tek s vremena na vreme ujedinjuju svoje snage radi zajedničkih poduhvata. To su tipične odike svih ranih gvozdenih društava.

 

Pre stabilizovanja situacije u kopnenoj Grčkoj kakvu zatičemo u periodu Klasične Grčke, brojna domorodačka plemena zauzimala su unekoliko drugačije oblasti. Tako su Dorske seobe tekle uporedno ili uzročno sa drugima, pa su Tesalci koji su u Bronzano doba živeli u oblasti Epira, pod pritiskom Epirota doseljenih iz Male Azije preselili na istok i jug u ravničarsku oblast koja je po njima dobila naziv Tesalija. Tesalci su sa svoje strane uznemirili i potisli Beoćane koji su se polrenuli na kadmejsku zemlju, osvojili je i dali joj ime Beotija.

 

 

 

DORANI
ORUŽJE DORANA U MRAČNO DOBA GRČKE

 

Većina oružja koja je bila u primeni od 12 do 8. veka p.n.e. bila je načinjena od trajnijeg i izdržljivog materijala—metala (bronze i gvožđe). U takvo oružje ubrajamo šlemove, štitove, prsnike i kostobrane, bodeže, glave za različita napadna oružja. Zbog toga je veoma neobična izrazita šturost ovakvih predmeta iz oblasti Egeja i doba o kojem govorimo. Jedno od mogućih objašnjenja jeste da su narodi koji su tamo živeli starije predmete pretapali i koristili za izradu novijih.

 

Naziv za ovo grčko pleme koje je presudno uticalo na obrazovanje kasnijeg grčkog etnosa u Klasično doba razvoja (Sparte, Atine i ostalih država) blisko je vezano sa nazivom za koplje—dori. Dori je značilo koplje ali i “tvrdo” ili “drvo”, pa se Dorani mogu prevesti i kao “Narod kopljanika” ili “Narod tvrdih ljudi”. Kako god  bilo može se zaključiti da je glavno oružje gvozdenih balkanskih naroda bilo upravo koplje. Dori je oružje koje ključno figuriše u kasnijem razvoju Grčke, konkretno u razvoju hoplitskog ratovanja koje je obeležilo celu jednu epohu.

 

Karakteristika koja se mora uočiti jeste progresivno produživanje oštrice koplja kako su vekovi prolazili. Od 13. do 10. veka došlo je do prosečnog produženja koplja za 10 cm. Mikenski tip A se zamenjuje protogeometrijskim tipom G koji je duži. Takođe se javljaju i duži tipovi iz Južne Italije, poput E i F.

 

Mačevi među Doranima - Početkom 13. veka rogati i krstasti mačevi se praktično više ne prave, što je ogromna promena koja se uočava. Pored ovoga, jedan tip bodeža iz 14. veka, poznat u klasifikaciji kao Eii, sa pločatim profilom i širokom oštricom, razvija se u bodeže i mačeve tipa F. On pokazuje uglasta ramena, šiljasti vršak i široko sečivo, sa jabučicom u obliku srpa kakva je bila kod Eii bodeža. Slični bodeži (ako ne i sasvim isti) javljaju se i u oblasti Bliskog istoka.

 

 

 

 

EOLJANI, JEDNO OD ČETIRI GLAVNA PLEMENA U MRAČNO DOBA GRČKE

 

Eoljani (Eolci) su bili jedno od četiri glavna plemena koja su učestvovala u izgradnji starogrčkog identiteta, pored Ahajaca (koje smo već opisali u okviru Mikenske civilizacije), Dorana (koji su vršili obimne seobe početkom gvozdenog doba) i Jonjana. Eoljani su poticali iz Tesalije koja je ranije, još u Mikensko doba zvana Eolijom. Čak i u to vreme smatrani su jednim od najmnogoljudnijih grčkih plemena. Beoćani, podgrupa Eoljana, isterani su iz Eolije od strane epirskih Tesalaca (još jedno gvozdeno pleme srodno Doranima po kojima je zemlja dobila naziv za sva kasnija vremena) i preselili južnije, u Beotiju. 

 

Tesalci su ustvari bili Tesprotsko pleme i poticali iz Tesprotske Efire, na obali Jonskog mora (iz Epira). To pleme je bilo srodno sa Doranima, ako ne i pravo dorsko pleme. Pod vođstvom ratnih starešina za koje se pričalo da vode poreklo od Herakla, Tesalci su napali zapadni kraj Eolije-Tesalije i isterali Eolce. Kasnije su se proširili na druge delove ove prilično prostrane zemlje preuzimajući plodne oblasti od Pereba, Magneta, ahajskih Ftiota i drugih susednih plemena. Svi oni su Tesalcima morali da plaćaju danak.

 

Tesalski osvajači stajali su, logično, na vrhu tesalskog društva, posedovali zemlju, konje i robove, udruživali u grupe i podizali vojsku. U neko doba nakon osvajanja od strane gvozdenih plemena Tesalija je bila pod vladom kraljeva iz loze Heraklida (kao i kod Dorana) koji su bili glavešine velikih plemićkih porodica. Pod jednim od takvih vođa pod nazivom Alej, zemlja je podeljena na četiri regiona.

Pre dolaska Eoljana (Beoćana) u Beotiji su živeli domorodački Hekteni koji su pripadali ahajskoj grupi plemena.  Mitski hektenski kralj Beotije bio je Ogig koji je stolovao u Tebi i za njegovo vreme Teba je bila veoma jako vojno uporište. U klasično doba Grčke u Beotiji je osnovan Beotski ili Tebanski savez država koji je uključivao i brojne okolne gradove i državice i ovaj savez je bio ozbiljan suparnik spartanskoj i atinskoj hegemoniji. Tebanci su bili poznati po svojoj jakoj pešadiji-hoplitima a izumom nesimetrične falange uspevali su da pobede spartansku vojsku u više navrata.

 

Jason je živeo u Mračno doba Grčke i  bio je kralj tesalskog (magnezijskog) grada Jolka na egejskoj obali. Pored ratova sa Kolhidom Jason je bio umešan i u plemićke odnosno dinastijske borbe za osvajanjem vlasti nad celom Tesalijom protiv svog ujaka Peleja. Jason je predvodio napad na Kolhidu, udaljenu naseobinu na najdaljoj, istočnoj obali Crnog mora u pohodu koji je ujedinio brojne eolske, ahajske i dorske čuvene ratnike (verovatno kraljeve i starešine).

 

 

ORUŽJE EOLJANA

 

MAČEVI - Tokom starijeg Gvozdenog doba dominantni tip mača koji je korišćen u Tesaliji bio je kombinovanog probodno-posečnog tipa, koji je danas poznat pod nazivom Naue II.  Forma ovog mača koja se razvila od sličnog bronzanog mača iz Mikenskog perioda Grčke uvdena je u oblast Tesalije (i šire, u oblast kopnene Grčke) iz centralne Evrope. Ovi otkriveni mačevi veoma liče na primerke iz drugih krajeva Grčke, što znači da je u to vreme vladala jedna opšta kultura gvozdenog doba, kao i jedan opšti nivo vojne tehnologije. Tesalija ni po čemu nije bila izuzetak. Tesalskim primercima gvozdenih mačeva najviše nalikuju mačevi sa Krita, tj. dorska oružja koja su po nekim karakteristikama služila kao uzor tesprotskim oružjima.

 

NOŽEVI - S obzirom da su tesalski mačevi već sami po sebi bili prilično kratki u bodeže ćemo računati primerke sa dužinom sečiva od 35 cm ili manje. Zanimljivo za gotovo sve primerke iz Tesalije gvozdenog doba jeste da su to jednostrana sečiva, odnosno imaju samo jednu naoštrenu ivicu.

 

KOPLJA - Gvozdene glave za koplja nađene su u Homolionu, Sesklu, Kastri Agijasu, Platikambosu, Marmarijani, Velestinu i Halosu. Najbolje su opisani oni iz Halosa. Ti konkretni primerci su navlačnog tipa, a osam od njih su gotovo identičnog oblika i dimenzija, pa se može pretpostaviti da su izliveni u istom kalupu.

 

STRELE - Već smo rekli da luk i strele nisu bili najtipičnije oružje egejskog ratnika, bez obzira da li se to radilo o Mikenjanima, Dorcima ili Grcima Klasičnog doba. Jedini izuzetak mogu biti Minojci, odnosno ratnici sa Krita, koji su bili poznati kao dobri strelci. Stoga ne iznenađuje da su autentični primerci iskopanih glava za grčke strele mnogo ređi nalaz od glava za koplja ili bodeža/mačeva.  Pored običnog krilatog tipa strelaa stari Grci su, u mnogo manjoj meri,  koristili i dvoperne (bilobne) strele sa navlakom. Možemo taj tip naprednijim u odnosu na zupčaste-krilate, ali još uvek inferiornijim tipom u odnosu na strele koje su još davno pre toga počele da se koriste u centralnoj Aziji i na Bliskom istoku, poput trilobnih (tropernih) strela Skita.

 

 

 

SPISAK STRANICA O ORUŽJU EOLJANA U GVOZDENOM DOBU:

 

Mač Naue II u Tesaliji

Noževi u Tesaliji

Koplja u Tesaliji

Strele Eoljana u Tesaliji

JONJANI - MIROLJUBIVI POMORSKI NAROD GVOZDENOG DOBA

 

Jonjani su bili jedno od četiri glavna plemena koja su učestvovala u izgradnji Grčke nacije kako smo to već spominjali na stranicama o prethodno opisanim plemenima Ahajaca (Mikenjana), Dorana i Eoljana (Tesalaca). Jonjani su govorili posebnim jezikom. U Jonjane su spadali stanovnici Atike, Euboje, Kikladskih ostrva i deo obale Male Azije koju su naselili jonski iseljenici. Jonjani su poticali iz zemlje koja se zvala Egilej, a kasnije Aheja, a pre nego što su došli Dorani oni su se zvali egilejskim Pelazgima, što ukazuje na njihovo autohtono egejsko poreko. Odatle su se iselili pod pritiskom mlađih gvozdenih naroda, poput Dorana.

 

Iseljeni Jonjani su se preselili u Atiku i njenu okolinu, gde su se neki zadržali a drugi otišli dalje na grčka ostrva, Sifnos, serifos, Nakso, Keu i Samos. Kasnije su se mnogi odatle odselili na obalu Male Azije i obrazovali istorijski poznatu oblast Jonije. Jonjani neće biti mnogo zanimljivi sa aspekta hladnog oružja i vojne tehnologije, sve do trenutka dok ne stvore jaku državu i mornaricu, i umešaju se u političke borbe sa ostalim grčkim polisima. 

 

Brodovi Jonjana spominju se još u Mikensko doba jer su jonski odredi učestvovali u Trojanskom ratu, naravno na strani združenih grčkih snaga. U to doba svaki jonski brod imao je pedeset vesala, 25 sa svake strane, što bi značilo da je to bio pentekonter, tip grčkog broda koji smo opisali na stranicama o mikenskim brodovima. Po Plutarhu, atinski brodovi u doba Tezeja imali su manje vesla, trideset, što ukazuje i na manje dimenzije samog broda. Takvi brodovi zvali su se trijakonteri. U doba razvijenih grčkih polisa (Klasično doba Grčke) Jonjani su bili poznati po svojim triremama, ratnim galijama sa tri reda vesala, ali o tome ćemo pričati znatno kasnije.

 

Tokom Mikenske ere Atičani su živeli samodovoljnim poljoprivrednim životom. Glavna naseljena mesta bila su Maraton, Rafina, Eleuzina, Afidna i naravno Atina koja se navodila kao veći centar. Po tradiciji Atiku je sačinjavalo 12 malih zajednica tokom vladavine kralja Kekropa, legendarnog jonskog državnika i reformatora iz Mračnog doba Grčke. Najpoznatiji jonski heroj međutim bio je Tezej. Tezej se u grčkim mitovima opisuje kao heroj-osnivač ili utemeljivač, kao Persej, Kadmo ili Herakle, koji su se borili protiv neprijatelja opisivanim kao stari ostaci varvarizma i haosa u Grčkoj. Tezej je ostvario brojne podvige, putovanja, pobedio mnoge neprojatelje opisivane kao užasna čudovišta ili strana plemena,  napravio razgranato porodično stablo.

 

Atina pod Tezejem vodila je dva velika rata. Prvi je bio sa Kritom.  U mitu se to opisuje tako što je Tezej ubio kirtsko čudovište Minotaura, polučoveka i polubika (bik je bio sveta životinja Krićana) svojim čuvenim mačem. Time se Atina izdvojila kao ozbiljan akter na političkoj sceni Egeja, barem što se trgovine i pomorstva tiče. Drugi rat su Atinjani vodili protiv Amazonki (skitskih plemena). Po grčkom mitu atinska odbrana morala je na svom terenu, sakrivena iza zidina samog grada, da izdrži napad i opsadu stranog i neobičnog naroda Amazonki. Iz ovog rata Atinjani su izašli kao pobednici a vojska žena-ratnica morala je da se vrati u svoju daleku zemlju bez ratnog plena i mnoštvo ubijenih ratnica.

 

 

 

 

 

 

 

Check back soon
Once posts are published, you’ll see them here.
ZAŠTITNO (ODBRAMBENO) ORUŽJE GRČKA U MRAČNO DOBA

 

Stari Grci ranog Gvozdenog doba, u to vreme još uvek plemenski podeljeni na stare Ahajce, Pelazge, Minojce, Minijce i Lelege (koje smo zbirno nazivali Mikenjanima), Dorane, Eoljane i Jonjane nisu koristili mnogo drugačije tipove i vrste zaštitne i odrambene ratne opreme od poznih mikenskih tipova, zatim onih koji su korišćeni u Trojanskom ratu, kao i one koje su koristili pripadnici Pomorskog naroda. To su dakle uglavnom bile različite vrste metalnih i kožnih prsnika, zatim okrugli i usečeni štitovi, metalni šlemovi za glavu i štitnici za noge. Pored ovog međutim počeo je da se javlja i primenjuje novi i lakši tip oklopa za telo koji su sami Grci nazivali linotoraks.

 

METALNI ZVONASTI PRSNIK - Zvonasti prsnik je tip prsnika koji je korišćen krajem bronzanog doba, a koji je u celosti izrađen od metala, po čemu se znatno razlikuje od linotoraksa. Možemo pretpostaviti da je zvonati prsnik bio stariji tip oklopa za telo do linotoraksa. Kao takav moguće je da je nastao kao unapređenje I razvoj dendranskog tipa oklopa. Zvonasti prsnik nije bio bogzna koliko prefinjen I na dnu se završavao ojačanim ravnim okruglim obodom, ponekad I kao otvor levka, koji je nalikovao zvonu, po čemu je I dobio naziv. Pravljen je od najmanje dve ispupčene metalne ploče, prednje I zadnje, koje su zakivcima spajanje na bokovima.

 

LINOTORAKS - To je oklop odnosno prsnik koji pokriva ramena I vezuje se na grudima, a glavni komad opreme obavija telo I pokriva čitav torso. Takođe postoji I red pteriga oko donjeg dela koji pokriva prepone I gornji deo butina. Postoji I veći broj vaznih slika koje pokazuju metalne ljuskice preko nabrojanih elemenata. Neke od najčešćih teorija pravljenja linotoraksa odnose se na laminiranje ili preplitanje više slojeva lanene tkanine. Takav oklop bi verovatno imao negde između 12 I 20 slojeva. Druga teorija kaže da je linotoraks pravljen od kože, a možda I od nekih dodatnih materijala, ili kombinacije materijala.

 

DIPILONSKI ŠTIT - Dipilonski (“dvodelni”) štit je masivni veliki štit za zaštitu celog tela, u obliku usečene elipse, sa dva karakteristična useka na bokovima. Često se navodi kao prelazni oblik između mikenskog štita-osmice i Beotskog štita koji je korišćen u klasično doba Grčke. Zakrivljeni oblik I dimenzija štita omogućavale su zaštitu čitavog tela ratnika, uključujući I bedra uprkos bočnim usecima. 

 

HERCSPRUNG ŠTIT - To je veoma opšti naziv za grupu štitova okruglih metalnih koji su korišćeni u većem delu Zapadne, Centralne I Južne Evrope, uključujući Grčku I oblast Egeja.  Hercsprung štit uglavnom je pripadao čuvenoj Kulturi polja sa urnama (protoKeltima) ali takođe I Mikenskoj kulturi I grčkim plemenima koji su je nasledili. Pravljen je od bronze I obično je dekorisan ugraviranim (čekićanim) oblicima, često veoma detaljnim. Štitovi ovog tipa iz keltske kulture ukrašavani su koncentričnim krugovima koji su prekidani oblikom latiničnog slova V ili U.

 

ŠLEMOVI - Što se tiče šlemova koji su koristili ratnici gvozdenih naroda u Mračnom dobu Grčke, čini se da su u prvo vreme prihvatili tradiciju Mikene I koristili šlemove od veprovih kljova. Dorani I ostali gvozdeni narodi doneli su sa Balkana svoje metalne šlemove kao I sopstvene tradicije izrade zaštitne opreme. Među vladajućom ratničkom elitom održao se I prosti kupasti šlem, od bronze. Što se tiče perioda kada su Grčkom već u potpunosti zavladala gvozdena plemena sa Balkana, čini se da je glavni predstavnik šlema u to doba bronzani primerak nađen u Tirintu koji se datira na 1050. godinu p.n.e. Iako ga ovde nazivamo “bronzanim šlemom”  to je ustvari više bilo bronzano ojačanje koje se navlačilo preko kožne kape pa I samo zbog toga ima neobičan oblik.

 

 

 

ORUŽJE I RATNICI IZ GRČKE MITOLOGIJE

 

Grčka mitologije je, kako znamo, veoma plodna, bogata i prepuna legendarnih ratnika, bitki i oružja. Ona je nastala upravo u Mračno doba Grčke pa sa sobom nosi i određeni stepen istorijske istine. Zbog toga je veoma teško razlučiti šta je stvarni događaj ili podatak, a šta je proizvod kolektivnog nesvesnog starogrčkih naroda. Sve u svemu, prilikom opisa Grka u Mračno doba (starije gvozdeno doba razvoja) naišli smo na mnoge teme koje nam ovde mogu biti zanimljive. Neke od njih jesu mitski narodi, poput Kentaura i Amazonki, a druge se odnose na junake i heroje iz mitova, kao što su Herakle, Jason i Tezej, koji su koristili različita mitska oružja.

 

Herakle (latinski: Herkules) bio je heroj božanskog porekla iz grčke mitologije, sin vrhovnog boga Zevsa. On je bio najveći od svih mnogobrojnih grčkih heroja, prototip muškosti I svih ratničkih vrila, kao I predak kraljevskih klanova gvozdenih naroda poput Dorana. Glavno oružje Herakla bila je njegova masivna toljaga. Pored ovoga Herakle je koristio I mač, dar boga Hermesa, kao I luk I strele, dar boga Apolona. Po mlađoj mitskoj tradiciji međutim pripovedalo se kako je Herakla sva ova oružja dobio od boginje Atine, njegove zaštitnice. Herakle je takođe nosio i kožu nemejskog lava, koja nije služila samo kao ukras I njegov znak raspoznavanja, već I kao svojevrsni oklop.

 

Jason je bio grčki mitski heroj koji je bio čuven kao vođa Argonauta u njihovoj potrazi za kultnim predmetom i simbolom bogatstva i prosperiteta—zlatnim runom. Argonauti ustvari predstavljaju žive veze koje su stari Grci (Eoljani i Tesalci konkretno) održavali sa grčkim, i skitskim i drugim azijskim naseobinama, plemenima i narodima na obalama Crnog mora. Jason je svoja dela obavio u mitskom brodu Argo, koji je bio tipa pentekonter.

 

Tezej je još od ranog doba povezivan sa plemićkim mačem. To konkretno oružje koje mu zaveštao otac morao je da pronađe kako bi dokazao svoje plemićko poreklo i pravo na tron. Drugo oružje sa kojim se Tezej često prikazuje na grčkim vazama jeste masivna bronzana toljaga koju je osvojio u boju sa varvarskim plemenima iz unutrašnjosti Atike. Toljagu je konkretno zadobio pobedivši mitskog Perifeta, zvanog Toljagar (Batinaš). Treće oružje Tezeja bila je velika bojna sekira koju je uzeo od bandita Prokrusta.

 

Kentauri su naseljavali region Magnezije oko planine Pelion. Bili su u stalnom ratu sa drugim (mitskim) tesalskim plemenom Lapita. Za Lapite, skoro podjednako natprirodna i mitska bića,  se govorilo da su otporni na udarce metalnog oružja ali su ih Kentauri zamalo savladali tako što su ih zakopavali u zemlju. Grčki mitovi govore o tome kako su Kentauri hteli da otmu lapitske žene ali da je Lapitima u pomoć priskočio atinski legendarni heroj Tezej. Kentauri su oterani i uništeni.

 

Amazonke odnosno Skiti sa kojima su se Atinjani sukobili bili su veoma ratnički orijentisan narod koji su živeli organizovani u skilama—što je pojam koji je istovremeno označavao porodicu ali i vojnički odred. Skitski mladići (a verovatno i devojke) su od malena učeni veštini borbe prsa u prsa koja se zvala anitome—”sve i svugde”, a koja je, kako joj i ime kaže dozvoljavala praktično sve—šutiranje, ujedanje i kopanje očiju, između ostalog. Jedini tip vojne jedinice u kojoj su skitski ratnici tog doba služili bio je hipotoksotai, grčka reč koja je označavala strelce na konju.

 

 

 

 

 

 

 

 

Check back soon
Once posts are published, you’ll see them here.

STRANICE O MITOLOŠKOM ORUŽJU

SPISAK SVIH STRANICA U OKVIRU MRAČNOG DOBA GRČKE:

 

Mračno doba Grčke - definicija i opšti opis

Homerska Grčka

Invazije gvozdenih naroda

Pomeranja naroda u gvozdeno doba Grčke

Izdvajanje ratničke (vladajuće-elitne) klase kod Dorana

Seobe Dorana

Vojska i ratovanje Dorana

Napadačko oružje u mračno doba Grčke

Oružje Dorana - Mračno doba Grčke

Dori, koplje Dorana

Mikenski mačevi među Doranima

Dorski Naue II mač

Najstariji gvozdeni mačevi u staroj Grčkoj

Mini-Naue II bodež

Pešijera ili riblji bodež

Poreklo i pradomovina Eoljana

Naseljavanje gvozdenih naroda u Tesaliji

Društvene klase u Tesaliji

Beotija, nova domovina Eoljana

Jason i Argonauti

Lapiti i konjanički narodi Tesalije

Kentauri

Kolhida, neprijatelj Eoljana

Mač Naue II u Tesaliji

Noževi u Tesaliji

Koplja u Tesaliji

Strele Eoljana u Tesaliji

Poreklo Jonjana

Seobe Jonjana na istok

Jonski brodovi u  Mračno doba

Kekrop, prvi kralj Atine

Tezej, najveći jonski junak

Rat Atine i Krita

Rat Atinjana i Amazonki

Oružje i vojska Amazonki protiv Atinjana

Zaštitna oprema i kitoni

Linotoraks, oklop za telo

Zvonasti prsnik

Dipilonski štit, opis i funkcija

Dipilonski štit, konstrukcija

Hercsprung štit

Veprov šlem i prost kupasti šlem

Bronzane i kožne bojne kape

Herakle i njegova oružja

Jason i Argonauti

Lapiti i konjanički narodi Tesalije

Kentauri

Kekrop, prvi kralj Atine

Tezej, najveći jonski junak

Rat Atine i Krita

Rat Atinjana i Amazonki

Oružje i vojska Amazonki protiv Atinjana 

Harpa, grčki srpasti mač

Anchor 2
JONJANI
ODBRANA
MITOLOGIJA
SPISKOVI
Anchor 7
bottom of page